“Spremna sam pričati o ovome. Nakon osam godina od smrti Jasmine, spremna sam otvoriti njen dnenvnik i vidjeti kako se ona nosila sa svime. Spremna sam otvoriti svoju dušu… Ako ste me spremni čuti.” – riječi su kojim je Indira započela svoju priču. 46-godišnja žena, kako je u Srebreniku vole nazvati – “heroina”, sjedila je na pedalj od nas i pričala o svemu što je proživjela tokom rata, životu koji je uslijedio poslije, a onda i borbi za život njene kćerke.
Nakon što se desio rat u Bosni i Hercegovini, Indira Smajlović zajedno sa svojim sugrađanima odlazi iz Gradačca. “Nisam znala kuda idem, mislila sam da je neka ekskurzija u pitanju. Međutim, tu nisu bili svi moji drugari. Pitala sam mamu zašto njih nema sa mnom, ako već putujemo negdje tako…” – ali nije dobila odgovor koji je očekivala. Došla je u Međugorje. Iz svoje kuće sada je bila smještena u premal bungalov.
“Kazali su mi da je ovo neko sveto mjesto. Molili su se gospi. Molila sam se i ja za lijekove moje majke koji su joj bili prijeko potrebni.” – nastavlja nam pričati. Ubrzo je nakon toga njena sestra otišla tetki u Njemačku kako bi se spasila od svega. “Mislila sam da ćemo krenuti i mi. Sjećam se da sam pitala majku zašto se mi ne pakujemo. Poslije mi nije bilo jasno njeno: “Mi ne idemo nigdje. Za nas tamo nema mjesta.” Znam da su se najbolja jela pripremala kada je tetka trebala doći nama, kako odjednom nema mjesta za nas tamo? Tako sam ostala sa svojom bolesnom majkom ovdje, u Bosni i Hercegovini.”
Nakon dolaska u Srebrenik, Indira se ubrzo udala i počela živjeti u porodici koja je nije prihvatala jer je ona, kako to navodi u svojoj knjizi, “izbjeglica”. “Dok se nije moja Jasmina rodila, ja ne znam koji bih dan nazvala najsretnijim. Njenim rođenjem znala sam koji je to dan.” – kazala je Indira koja je nakon rata samo nastavila svoju životnu borbu. Muž joj je ubrzo poginuo, a njenoj majci bilo je zabranjeno da dolazi u tu kuću.
Nakon nekog vremena, Indira napušta kuću u kojoj je živjela sa novom porodicom te pronalazi rješenja kako izgraditi svoju u kojoj će živjeti sa Jasminom. Još kao djevojčica, Jasmina oboljeva od raka i nakon duge i teške borbe sa bolesti umire kao 15-godišnjakinja.
Kroz naš razgovor sa njom, Indira opisuje kako je izgledao sav taj period. Priča o apelima koje je pravila za svoju kćerku, situacijama koje je doživjela sa zdravstvom u Bosni i Hercegovini, ali i svojim sugrađanima u kojima je pronašla veliko utočište i snagu.
“Ja nisam ni u jednom trenutku pomislila da sam žrtva. Povrijedilo bi me da to neko pomisli. Ja sam žena borac.” – kazala je Indira.
U našem videoprilogu pogledajte detaljnije ovu priču. Priču koja je osam godina čekala da bude ispričana.
Komentari