Od umjetnosti se često teško živi, ali se za nju zasigurno živi – reći će vam gotovo svaki umjetnik današnjice. Premda su kultura i umjetnost jako važan segment života i svjesno i nesvjesno smo joj okrenuti, danas je jako teško živjeti od nje zbog mnogobrojnih razloga: finansijskog neulaganja u nju od strane države, slabe navike posjete kulturnim dešavanjima, hiperprodukcije onih koji se bave time… Međutim, kao i u bilo čemu drugom u životu, kvalitet uvijek ispliva i izbori se za svoje mjesto pod nebom.
Jedna od onih koja se svojim radom, talentom, znanjem i harizmom uspjela nametnuti tržištu, publici i svima onima koji joj barem jednom daju priliku za upoznati nju i njen rad jeste i Jasmina Dedić iz Srebrenika.
Za glumu kaže da nije sigurna da je bila njena prva ljubav iz djetinjstva, ali danas je sastavni dio nje i svega onog što živi.
“Svašta sam nešto htjela da budem. U ratu sam htjela da budem vojnik, poslije rata sam htjela da budem novinar, a onda policajka, forenzičarka… Svašta sam htjela, ali izabrala sam glumu jer u tom slučaju mogu sve to da budem.” – počinje nam pričati svoju priču mlada glumica iz Srebrenika, Jasmina Dedić.
Uzore je imala kada je trebala upisati Akademiju dramskih umjetnosti i na samom početku školovanja za glumu, ali je vremenom uzora pronašla u samoj sebi. “Kada sam počela istraživati i baviti se glumom i suštinom onog što ona jest, shvatila sam da nikada ne treba imati idole. Možeš imati nekoga da pročitaš njegove izjave, rad, ali mi uglavnom kada imamo idole onda u tom slučaju očekujemo da ćemo postići identične stvari kao oni. To je pogrešno i ljudi se lako razočaraju…” – objašnjava Jasmina.
Akademiju dramskih umjetnosti doživjela je kao mjesto gdje istinski možeš upoznati sebe. “Ja sam na akademiji upoznala sebe. Po prvi puta sam se susrela sa sobom gdje to nije gledanje u ogledalo za dobro jutro. To je, ustvari, ono kada pogledaš unutra u ono što ti nikada nisi vidio i nikad nisi vjerovao da ćeš uraditi, da ćeš to reći i ponašati se na određen način, a taj studij zahtjeva upravo to – da u svakom trenutku možeš biti i pozitivan i negativan lik što je u suštini tako i u životu. Čovjeka situacija gradi. ” – kaže Jasmina.
Mišljenja je da umjetnost oplemenjuje čovjeka i čini da se uz nju lakše živi. Vjeruje da je pozorište ogledalo društva, a umjetnost ogledalo čovjeka.
Jasmina često igra predstave za djecu i u tome je uvijek obostrano uživanje. “Djeca su uvijek moja ciljna publika i u životu i u pozorištu. Nekako se to poklopilo da sam po završetku Akademije dramskih umjetnosti igrala dječije predstave i djeca su sigurno najiskrenija publika. Njih ne možete slagati, ne možete ih prevariti i kada im se nešto ne sviđa oni izađu i kažu: “Mama, meni se ovo ne sviđa.” Oni nisu isprljani i njihov razum nije isprljan kao kod većine odraslih. ” – kaže Jasmina, ali dodaje da ne radi samo dječije predstave.
Sa Jasminom smo razgovarali o još mnogo čemu i ovaj zanimljivi razgovor možete pogledati na našem YouTube kanalu.
Komentari