Jedna tužna životna priča, samohranog oca i dva plavokosa dječaka, rastužila nas je i dirnula u srca. Živjeli su u kući sa ocem koja je bila hladna, siva i tmurna. Radije su izbivali vani, provodeći tako dane, nerado se vraćajući u svoj dom kada veče padne a onda…
Onda smo ih na nagovor sestre, posjetili i snimili. Sve se, kao preko noći promijenilo, dobri ljudi su se odazivali. Nakon mjesec dana, ponovo smo ih posjetili, radost na licima nisu krili kao ni zadovoljstvo, a i mi smo ma koliko vjerovali u vas, vašu dobrotu, ostali prijatno iznenađeni. Hvala vam na ovome a sada neću mnogo dužiti, mališani su me dočekali sretnih lica, a zatekla sam ih kako pomažu amidži oko drva, iz zagrljaja mi nisu izlazili a meni je toplina ispunila dušu. Dječaci, zaslužili ste sve ovo, dobri ljudi hvala vam, vratili ste im vjeru u ljude i da sve nevolje svijeta nisu samo i isključivo njih našle. Veliku stvar ste uradili, zaslužili ste mnogo dobra zbog dobra koje radite.
Komentari