“Moja Ševala je morala skakati sa drugog sprata da bih je ja ukrao i ženio”

Kako kaže stara narodna: “Svuda pođi, kući dođi!”

Eh sve bi to bilo tako pa i još lakše da nije dobrih ljudi širom mjesta koja mi redovno obilazimo. Srdačnost, gostoljubivost i smisao za humor specifičan za ove naše krajeve ne može otjerati čovjeka tek tako, već naprotiv, kroz vesele razgovore i zanimljive priče čovjek se počne osjećati kao da je svoj na svome.

Upravo iz tih razloga, na kraju ovakvih razgovora kao što je ovaj današnji sa veselim bračnim parom Rahmanom i Ševalom iz Turalića kod Kaknja, čovjek na kraju ne zna da li je došao ili pošao jer uz dobre ljude i tople razgovore čovjek se na kraju osjeća kao da je kod kuće.