Šivenje ima drevnu prošlost za koju se procjenjuje da počinje tokom paleolita. Šivenje se koristilo tako što su ljudi šivenjem spajali životinjske kože za odjeću i za sklonište. Industrijska revolucija je prebacila proizvod tekstila iz domaćinstava u fabrike.
Za vrijeme srednjeg vijeka odjeća je bila samo sredstvo da se pokrije tijelo. Sa renesansom se počela isticati ljudska figura. Kako su izrastali gradovi a zatim gradovi-države i na kraju prave imperije tako se mijenjala i moda. Od 19. vijeka Engleska, odnosno London, postaje poznata po vrsnim krojačima. Danas tradicionalne male krojačke radnje uništava masovna industrijska produkcija gotove robe.
Koliko god bio širok izbor garderobe ljudi ipak žele svoj lični pečat. Krojač kroji sve od odjevnih predmeta, posteljina, stolnjaka isl…
Šoping centri i butici danas sakrivaju krojačke radnje, ali ovaj je zanat, za razliku od većine daleko od izumiranja. Koliko god bio veliki izbor garderobe, ljudi žele lični pečat. Nešto jednostavno, unikatno po materijalu i obliku. To i objašnjava jedan od najvažnijih razloga popularnosti krojačkih radnji. Ne treba zaboraviti ni da su krojačke radnje jedino rješenje za ljude nestandardne građe.
Krojača zanatlija ima i u Srebreniku. Ekipa TV TATABRADA posjetila je dvije srebreničke krojačice koje, kaku kažu u današnje vrijeme moderne industrije, opet imaju posla. Na svojim mašinama kroje, zašivaju, sužavaju, prepravljaju odjeću, dakle, rade sve ono što mušterije zahtijevaju, a one smatraju da njihove vješte ruke i mašina mogu popraviti.
Krojačica Fatima Beganović još kao djevojčica je krojila, prvo haljine za lutke, jastuke, dimijice, fesiće…. Danas, Fatima je ostvarila svoju želju, ima svoj krojački salon, mašinu za šivenje i vjerne, dugogodišnje mušterije. Ona kroji, prepravlja, kroji komplete za folklor itd. Fatima navodi da bi ovaj posao neko mogao raditi, mora ga prvo voljeti da bi ga uspješno i obavljao. Kako nam Fatima kaže, mušteriju treba uvijek ispoštovati jer različitih zahtjeva ali i različitih karaktera ljudi.
Krojačica Fatima preporučuje svima da se bave ovim zanatom jer kako kaže, tu uvijek ima posla. Fatima navodi da mlađe generacije nisu zainteresovane za ovaj posao jer ih sve nervira, nervira ih i samo porenje a ovaj zanat zahtijeva smirenost i staloženost. Fatima kaže kako bi obučavala sve zaointeresovane željne učenja ovog zanata.
Stari zanati su oduvijek obilovali kreativnošću i vrijednim rukama pravih majstora i svakoj mušteriji izlaze u susret, u prepravkama, popravkama i šivenju po mjeri i korekciji odjeće, zatim šivenje po narudžbi, zamjena rajfešlusa, prepravka odjeće svih vrsta, usluga peglanja… itd. Dobro je što krojači, mogu da urade sve jer zahtjevi današnjih mušterija nisu manje raznovrsni nego što su bili u vrijeme “Singerica“ koje su bile velika imovina. Važno je, ali možda i najvažniji onaj nepopularan razlog za opstanak krojačkih radnji da je lakše izdvojiti za prepravku i korekciju nego kupiti novo.
Srebreničke krojačice svojom posvećenošću i umjetnošću zanata imaju vjerne i dugogodišnje mušterije.
Krojačica Đžemila Sofić krojačstvom se bavi 35. godina. Od tetke je naučila ovaj zanat i osnovne stvari krojenja. Nakon završetka tekstilne škole počinje da radi u firmi Interplet i nakon 25. godina rada u firmi odlučuje da pokrene vlastiti posao. Đžemila kaže da ovaj posao treba da se voli, da te ispunjava i ovaj posao može raditi samo onaj koje zaljubljen u njega. Također navodi kako je ispunjava kada je mušterija zadovoljna urađenim poslom i toplo preporučuje bavljenje ovim zanatom ali samo ako se istinski zavoli.
Dugo godina ima stalne mušterije koje joj se iznova vraćaju, kako iz Srebrenika, tako i iz Tuzle i okolnih gradova. Navodi da joj dolaze razne generacije, po godinama i statusu. Džemila nam kaže da joj dolaze mladi koji žele da se kod nje obučavaju i da nauče nešto. Krojačica Đemila pored popravke, kroji i odjeću po mjeri, dakle, kroji onako kako mušterija od nje zahtijeva.
U Džemilinom salonu smo zatekli i zadovoljne mušterije. U pitanju je Softić Zlata koja za Džemilu ima samo riječi hvale jer po njenoj preporuci Džemili dolaze mušterije i iz Dobrnje pa i šireg Tuzlanskog kantona. Također, tu je i stalna, zadovoljna mušterija Imanović Zajko koji dolazi iz Tinje da bi mu Džemila zašila jaknu a krojačicu Džemilu preporučuje svima. Đemila nam je ispričala i nekoliko anegdota sa mušterijama a između ostalih je i ta da ju je mušterija pitala “Koliko košta jedna nogavica a koliko druga da se skrati?”
https://www.youtube.com/watch?v=p_UQMQ-6AWI
Komentari