Pojavom ljudske kulture pojavili su se i brojni zanati u bosanskohercegovačkom društvu. Jedan od prvih zanata jeste umijeće proizvodnje zemljanih posuda koje prevenstveno služe za pripremanje hrane. Televzija Tatabrada je u posljednje vrijeme stalni gost u Gračanici, gradu koji je bogat zanimljivim ljudima, pričama i događajima. Ovaj put, ekipa je posjetila Denisa Huskića, grnčara koji proizvodi i prodaje grnčarije dugi niz godina.
Porodični zanat, koji se kao i svaki drugi prenosi sa koljena na koljena, Denis je naučio od oca i djeda. Sada ima samostalnu radnju, gdje svakodnevno proizvede po nekoliko raznih vrsta zamljanih posuda, raznih oblika i veličina.
Tradicija se prenosi sa koljena na koljeno
“Prije 10 godina sam počeo aktivno da se bavim ovim zanatom. Podučavali su me djed i otac, a nadam se da ću i ja podučiti nekoga. Moje interesovanje za ovim poslom raste iz dana u dan i sve dok budem mogao bavit ću se ovim”, rekao je Denis u razgovoru za televiziju Tatabrada.
Grnčarija je jedan od najstarijih ljudskih izuma, koji vodi porijeklo iz Neolitskog perioda. Da bi se proizvela jedna grnčarija potrebna je prije svega odgovarajuća vrsta zemlje, voda, električno kolo, ali i spretne ruke koje su zaslužene da odrade najveći dio posla kako bi se dobio gotov proizvod.
“Dvije najbitnije stvari u ovom poslu jesu spretne ruke i dobra zemlja, glina. Svaki napravljeni proizvod je potrebno dobro i ispeći, što je još jedan od bitnih faktora. Dešavalo se nekoliko puta i da proizvod pukne, što nije ništa neobično, to se dešava i dešavat će se”, kazao je Huskić.
U radnji “Grnčarija Huskić” nalazi se nekoliko destina gotovih proizvoda. Denis je razgovoru objasnio proces pravljenja jedne zemljane posude, ali i proces nakon pravljenja, koji podrazumijeva sušenje na vanjskoj temperaturi, pečenje pa sve do gotovog proizvoda koji je spreman za tržište.
Uzimajući u obzir da je grnčarstvo vrlo zahtjevan posao te da je malo onih koji ovom zanatu pružuju pažnju, Denis navodi da je ovaj posao za njega pravi odmor. On još dodaje da je voljan bilo kome izaći u susret i pokazati svaki dio procesa kako bi se tradicija, a i kultura naroda sačuvala i nastavila.
Denis izrađuje razno posuđe, poput ćasa, dagara i lonaca. Svoje proizvode prodaje na pijacama, ali i izlaže na sajmovima i manifestacija. Zainteresovanost za ovu vrstu posuđa je poprilično dobra, što Denisu pruža mogućnost da radi i po narudžbama. Cijene idu od pet do nekih 30 KM, zavisi od oblika i veličine, kao i želje mušterije.
Ukusnija hrana
“Daleko je ukusnija hrana iz ovog posuđa. Potrebno je kuhati hranu nekoliko sati kako bi ta hrana bila što ukusnija. Stariji narod je ovo posuđe koristio puno više, nego što se danas koristi, to je jedan od razloga zbog čega su i ljudi prije bili zdraviji”, zaključuje Denis.
Ovaj zanat se učio kao i svi drugi zanati od majstora, a danas postoje škole za grnčare i kursevi za grnčarski zanat. Denis je u razgovoru za kraj rekao da se od ovog posla može pristojno živjeti. Namjerava ostati u ovom poslu, naučiti još mnogo toga, ali i ostati u Bosni i Hercegovini očuvati tradiciju i uspjeti u svojim budućim ciljevima.
Komentari