Njegova radost je još samo pjesma i kada posjeti svog brata, a njegovi snovi su skromni. On sanja ono što mi živimo, da ima krov nad glavom i da je uz svoju braću…
Sa sedam godina ostao je siroče, razdvojen je od braće i radio je za druge… Taj rad podrazumijevao je prosjačenje, sve što bi zaradio tada, drugi su mu uzimali. Oduzeto mu je bezbrižno djetinjstvo, a ni danas nije bolje.
Mustafa Hrustić je momak sa jednom od težih životnih priča kakvu smo imali priliku čuti, a njegove skromne želje su mu tako daleke da je umalo i nas rasplakao. No nismo se dali, na kraju smo i njega oraspoložili jer sam mu šapnula “Ima dobrih ljudi Mustafa, vidjet ćeš!”
Dobri ljudi javite se, nisam vas usnila, znam da postojite, pokrenimo se! Obradujmo Mustafu.
Komentari