Nana iz Kaknja: “Živim k'o niko, nemam ništa!”

Izlazeći iz sela Desetnik kod Kaknja, stali smo na prvo proširenje gdje smo napokon hvatali signal kako bismo kontaktirali sagovornika za iduću piču.
Vjerovatno i desetak minuta je morala krenuti prije našeg stajanja jer inače svojim teškim usporenim korakom ne bi stigla do nas, pa bih rekla da je sudbinski predodređen bio naš susret.
Prišla je do auta, ponizno nas upitavši ako smo u mogućnosti da joj uzmemo hljeb. Samo jedan hljeb.
Unuk je otišao do grada po humanitarnu priča nam, ali im treba hljeb. Ona je stara, nije mogla do grada pješice, pa je poslala unuka. 
Koliko je situacija teška dalo se naslutiti iz tih nekoliko rečenica… Srce mi se cijepalo dok sam je tada gledala… a ona, s datim novcem, odlazila je u pravcu valjda obližnje prodavnice… Pomislih, ooo Bože, tugo moja.
Upravo tako kolega Šadi i ja, odlučili smo se snimiti nanu za koju ćemo kasnije saznati da se zove Hadžira Sejdić i donijeti vam njenu priču u nadi da ćete pomoći.
Pogledajte gdje nana živi!