Visoko je čaršija od zanata, a ni okolna mjesta ne zaostaju u tome. Svako od njih ima svoj posao ili zanat po kojem je prepoznatljivo.
U selu Liješva kod Visokog smjestili su se grničari. Ovaj pomalo zaboravljeni zanat u ovom selu u okolini Visokog danas čuva još osam grnčara. Vrijedne i vješte ruke i danas prave zemljano posuđe, a svi znamo da bez dobrog zemljanog lonca nema ni dobrog bosanskog lonca. Od svih grničara u selu, Emir Ohran je najmlađi.
“Od babe sam naučio zanat. On je od desete godine počeo raditi, od šestorice braće, njih dvojica naučila su zanat od svoga babe, moga dede. Zanat se s koljena na koljeno prenosi u mojoj porodici, moj babo je bio grnčar, i dedo, i pradedo…”
Kaže kako je od malih nogu radio grničariju. Najprije je donosio zemlju, pa je pripremao, a onda je počeo raditi manje stvari. Kasnije je krenuo sa pravim grnčasrtvom.
Dok je odrastao uz grnčariju, Emir se i školovao. Završio je Srednju medicinsku školu, zatim diplomirao pravo, pa naučio njemački jezik i otišao u Njemačku da radi.
Nakon što se vratio iz Njemačke da položi B2 stepen njemačkog jezika, desile su mu se neplanirane životne stvari. Otac mu je preminuo, a majka je ostala sama. Iako je imao priliku vratiti se u Njemačku, Emir je odlučio da ostane u Bosni. S obzirom da nije pronalazio zaposlenje, odlučio je praviti zemljano posuđe. Kaže da se od ovog može solidno živjeti, ali da bi ipak volio i pronaći posao u svojoj struci.
Dok mu je otac rahmetli bio živ, on je išao po sajmovima širom Bosne i Hercegovine, imao je svoje stalne mušterije koje kupuju njihovo zemljano posuđe i preprodaju ga. Kada je Emir preuzeo posao nakon očeve smrti, zadržao je i stare mušterije, a stekao i neke nove kupce.
Ističe da je lijep osjećaj čuvati tradiciju koja se toliko dugo održava u njegovoj porodici. Više u videoprilogu.
Ovaj video je nastao uz finansijsku podršku Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. Sadržaj materijala je isključiva odgovornost Primat plus d.o.o i ne odražava nužno stav Vlade Federacije Bosne i Hercegovine.
Komentari